Kakvu to vodu pijemo i šta nam govore objavljeni rezultati o kvaliteti vode?
Kako to obično i biva kod nas kada se žele pokazati neke činjenice bitne za društvo nije na žalost naišlo na veće interesovanje zainteresanih strana koje imaju ključnu ulogu za ovu oblast,a u prvom redu su to Javna vodovodna preduzeća i Zavod za javno zdravstvo USK.
U prošlom broju (od 23.marta), Unsko-Sanskih novina KRAJINA na 11 stranici objavljen je „zakupljeni prostor“,povodom Svjetskog dana voda (22.03.), te su prezentovani podaci Zavoda za javno zdravstvo USK-a o kvaliteti vode, po parametrima mikrobiološke i fizičko-hemijske ispravnosti.
Ovdje odmah moramo na početku naglasiti da je kvaliteta vode regulisana krovnim Zakonom u BiH,a to je Zakon o hrani ,(Službeni glasnik BiH,br.50/04),odnosno Pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće Sl.glasnik BiH, br. 40/10,gdje član 17 (sistem samokontrole) glasi :
Subjekat u poslovanju s hranom (a voda je po Zakonu hrana) koji upravlja javnim sistemom za vodosnabdijevanje obavezan je uspostaviti sistem samokontrole u skladu s odredbama člana 29. Zakona o hrani,kao i posebnih propisa iz oblasti hrane kojim se utvrđuju detaljna pravila za provođenje sistema samokontrole razvijenog u skladu s principima HACCP-a.
Naravno naša Javna vodovodna preduzeća na Unsko-Sanskom kantonu uopšte ne poštuju ove propise pa i nije čudo što nam je situacija u javnom vodovodnom sistemu ovakva,a to govore i rezultati za prošlu godinu prezentovani od strane Zavoda za javno zdravstvo USK-a.
Šta nam govore ovi pokazatelji?
Što se tiče podataka na mikrobiološku neispravnost, naročito su neprihvatljivi rezutati za općine Bužim (broj uzetih uzoraka u odnosu na ukupan broj uzoraka za cijeli kanton je 80 (što je 4,82%),ali je to 21,25% ,neispravnih uzoraka na ukupan broj uzetih uzoraka za općinu Bužim. Općina Ključ u broju uzoraka zastupljena je sa 85 (što čini svega 4,82% uzoraka uzetih u kantonu,ali je broj neispravnih uzoraka dostigao čak 41,18%, što predstavlja općinu sa najlošijom mikrobiološkom neispravnosti vode. Općina Bos. Petrovac ima uzetih 97 uzoraka (što je 5,85% od ukupnog broja), ali čak 28,87% tih uzoraka je neispravno mikrobiološki. Od ostalih općina naročito treba spomenuti Sanski Most gdje je nešto veći broj uzetih uzoraka u odnosu na cijeli kanton, ali su oni u 36,67% slučajeva bili neispravni, te iza općine Ključ ima najlošiju mikrobiološki gledano vodu, dok također i sve ostale općine imaju znatan udio mikrobiološki neispravne vode i to više od 20%.
U pogledu fizičko-hemijske neispravnosti naročito treba spomenuti općine Bos. Petrovac i Bužim gdje je na mali broj uzetih uzoraka pokazao da je voda neispravna u visokom postotku. Bos. Petrovac je rekorder po neispravnoj ispravnosti vode na fizičko-hemijsku neispravnost od i to od 38,14%, a Bužim sa 34,62%.
Ako želimo ove podatke usporediti sa gradom Zagrebom (Zagrebačka županija),onda njihovi podaci govore za 2016 god. uzeto 8.255 uzorka od toga je bilo brojem i slovom 6 (šest), neispravnih uzoraka ili 0,08%. Ukupno za 2016.god. u Republici Hrvatskoj je bilo neispravno na mikrobiološku ispravnost 1,1%,a na fizičko-hemijsku neispravnost 1% uzoraka. Pokrajina Quibek (Kanada), na skoro 8 miliona stanovnika imala je 2016.god. 0,2% neispravnih uzoraka.
Ovdje svakako možemo vidjeti da je Unsko-sanski kanton u velikim problemima.
Od ostalih pokazelja koji su prezentovani treba spomenuti neispravnost vode zbog nesadržaja rezidualnog hlora. Rezidualni hlor je hlor koji obavezno mora ostati u vodovodnom sistemu nakon izvršene dezinfekcije vode. Ako vodovodni sistem ne sadrži rezidualni hlor, onda se voda ne hloriše dovoljno ili je sav hlor potrošen, zbog prisustva suspendiranih tvari u vodi. Naravno,ako je voda čista sav hlor će biti rezidulani hlor, međutim u onečišćenoj vodi hlor će se vezivati sa prisutnim tvarima u vodi,a onda je to problem kod dodavanja čistog hlora, naročito ako se kao voda za piće koriste otvoreni vodotoci ili akumulacije prirodnih jezera. Rješenje je bolje koristiti Hlor dioksid,ali takvo rješenje traži postrojenje za proizvodnju hlor dioksida,koji se ne može transportovati jednostavno kao tečni hlor i čija je primjena najjednostavnija.
Ako ove rezultate mikrobiološke ispravnosti vode usporedimo sa INDIKATORIMA RIZIKA,WHO (Svjetske zdravstvene organizacije) onda ćemo po općinama dobiti ove rezultate kvalitete vode.
Rizik je funkcija vjerovatnosti štetnog učinka na zdravlje i težine tog učinka koji proizlazi iz opasnosti. Prema tome možemo na osnovu ovih pokazatelja reći da se USK-a u pogledu zdravstvene ispravnosti vode nalazi u ozbiljnim problemima. Ovakvi rezultati analiza kvalitete vode su poziv na angažovanje svih institucija USK-a od značaja za javno zdravlje. Problem je još veći da nadležno ministarstvo(a) nikad nije barem javno analiziralo ove rezultate,a Skupština USK-a nikad o ovakvim stvarima nije ni raspavljala.
Jedan od ozbiljnih problema je i taj što su Javna vodovodna preduzeća “stranački plijen” lokalnih vlasti. U Javnim vodovodnim preduzećima naći ćemo zaposlene svih struka (građevinske, mašinske,pravne i slično, ali ne i one struke koja bi stručno upravljala kvalitetom vode, ovdje isključivo mislim na prehrambene tehnologe.
Potrebno je hitno mijenjati strategiju i praksu vođenja Vodovoda (kao preduzeća) i vodovoda (kao sistema za vodosnadbjevanje). Ovakvom dosadšnjom praksom vođenja vodovodnih preduzeća,pojedine općine će se dovesti u situaciju da neće moći osigurati zdravstveno ispravnu vodu za svoje građane. O tome nam i zorno pokazuju rezultati o kvaliteti vode. Obaveze Javnih vodovodnih preduzeća su svake godine sve veće da zadovolje osnovnu funkciju da isporučuju zdravstveno ispravnu vodu,a ne tehničku vodu. Broj korisnika usluga se smanjuje (manje stanovništva),a troškovi će i dalje rasti, naravno i obaveze BiH prema Evropskim direktivama, kako se BiH sve više bude približavala EU. U jedno televizijskoj emisiji na RTV USK-a, jedan predstavnik vodovodnog preduzeća je rekao, da se Vodovod (vodovodna preduzeća) ne mogu privatizirati, naravno da mogu. U SAD-u, mnogi lokalni vodovodi su privatizirani i vlasnici nisu amerikanci već Njemci i Francuzi. Naravno to su preduzeća koja se isključivo bave vodosnadbjevanjem, imaju stručno znanje u ovom sektoru, odnosno to im je core business.
ZAKLJUČAK
Ukoliko se vlasti na Unsko-sanskom kantonu ne pozabave vodom, ali i dopuste da vodovodna postrojenja i dalje rade na način na koji su dosada radili, Unsko-sanski kanton će imati velikih problema obezbijediti vodu za piće svojim građanima.
Kada pogledate trenutne podatke, možete vidjeti da smo već sad u velikim problemima, a postavlja se pitanje šta će tek biti za 5-10 godina?
(krajina.ba)